Bilo da je u pitanju omiljeno ćebence, plišani meda ili lutka, skoro svako dete ima tu posebnu igračku bez koje ne može da krene na put niti da zaspi.
Ta posebna stvar, koju mališani instinktivno biraju, naziva se igračka za utehu.
Ona na prvi pogled deluje kao običan predmet, ali iza nje stoji dubok psihološki značaj. Ona pomaže detetu da razvije osećaj sigurnosti, samostalnosti i emocionalne stabilnosti.
Ove igračke su često prvi “drugari“ koje dete bira samo, a njihova uloga je mnogo veća nego što se čini. U nastavku pročitajte više o plišanim igračkama i drugim “igračkama za utehu”, i o tome kako pomažu u pravilnom odrastanju deteta.
Šta je igračka za utehu?
Igračka za utehu (poznata i kao prelazni predmet) je predmet koji detetu pruža osećaj bliskosti i smirenosti, posebno u situacijama kada nije u neposrednom kontaktu s roditeljima.
To može da bude plišana igračka, lutka, jastuče, pelena ili ćebe. Bilo šta što dete samo odabere kao “svoj predmet utehe“ od kog ne želi da se odvaja.
Ova povezanost se često razvija spontano. Beba jednostavno izdvoji jedan predmet koji miriše poznato, koji je uvek uz nju i koji joj donosi osećaj sigurnosti.
Psiholozi smatraju da je to jedan od prvih oblika emocionalne samoregulacije, jer dete tako pronalazi način da se samo umiri i uteši.
Zašto je bitna igračka za utehu?
U prvim godinama života dete uči da se polako odvaja od roditelja i oslanja na sebe. To razdvajanje ponekad može da bude stresno - kod spavanja, polaska u vrtić ili odlaska kod bake i deke.
Tada igračka za utehu može umiriti bebu. Ona deluje kao most između poznatog i novog, između maminog zagrljaja i sveta koji dete tek upoznaje.
Stručnjaci ističu da ove igračke:
-
pomažu u razvijanju emocionalne stabilnosti
-
jačaju osećaj sigurnosti i poverenja
-
olakšavaju uspavljivanje i samostalno spavanje
-
ublažavaju separacionu anksioznost
-
pomažu detetu da lakše prihvati promene i nepoznate situacije
Dakle, nije u pitanju samo “omiljena igračka“. To je emocionalni oslonac koji detetu pomaže da nauči da se izbori sa stresom i nepoznatim okolnostima.
Igračka za utehu – vrste
Ne postoji univerzalno pravilo koja će igračka postati predmet utehe. Dete je samo bira, najčešće po osećaju i dodiru.
Ipak, postoje najčešći tipovi:
-
Plišane igračke – mede, zečići, miševi, lutkice sa mekanim tkaninama.
-
Ćebenca i jastučići – topli i poznati predmeti koji zadržavaju miris doma.
-
Lutkice – namenjene bebama, često kombinacija tkanine i pliša.
-
Mazilice– mali peškirići sa životinjskim glavicama, savršeni za uspavljivanje.
Kao i sve što je vezano za bebe, najvažnije je da predmet koji izabere bude mekan, siguran, bez malih delova i lako periv. Budite spremni da će dete najverovatnije želeti da ga nosi svuda – u krevet, u kolica, u vrtić,ili na put.

Ćebe za bebe za utehu
Za mnoge bebe upravo je ćebe za utehu prvi predmet koji povezuju sa osećajem sigurnosti. Mekano ćebence, često s plišanom glavicom životinje, pomaže bebi da se smiri pre spavanja ili tokom odvajanja od roditelja.
Osim što greje, ono ima i emocionalnu funkciju, zadržava poznat miris doma i roditelja, što dodatno umiruje dete. Mnoge mame primete da beba lakše zaspi kad ćebence ima poznat miris, jer se tako oseća kao da je u sigurnom zagrljaju.
Zato nije slučajno što su ćebenca sa plišanim elementima postala nezaobilazni deo bebi opreme jer kombinuju mekoću, praktičnost i emocionalnu utehu.
Igračka uteha za bebu
Kod beba mlađih od godinu dana, igračka uteha obično je jednostavna kao što su plišani zeka, lutkica ili tkanina od prirodnog materijala.
Važno je da nema dugmiće, trake ili delove koji se mogu odvojiti. Nije bitno kako izgleda, već kako se dete oseća kada je drži, to je najvažniji kriterijum.
Kada je umorna, uznemirena ili tužna, beba kroz dodir i poznat miris svoje igračke smanjuje stres i napetost. Na taj način igračka podstiče razvoj nervnog sistema, jer dete uči da se samostalno umiri. Što predstavlja ogroman i važan korak u kako bi se emocionalna samostalnost formirala.
Igračka za utehu i pravilan razvoj deteta
Kao što smo napomenuli, igračka za utehu ima mnogo širu ulogu od same zabave.
Ona pomaže u:
-
emocionalnom razvoju – dete uči da prepozna i reguliše svoja osećanja;
-
socijalnom razvoju – olakšava razdvajanje od roditelja i ulazak u nove grupe (vrtić, igraonice);
-
kognitivnom razvoju – kroz igru i maštu dete uči simboličko mišljenje (“meda spava“, “ćebe plače“).
Nemojte da sputavate dete ili da ga kažnjavate oduzimanjem iste. Kada se dete razvije i više mu nije potrebna igračka za utehu, samo će je postepeno zameniti drugim predmetima, interesovanjima i ljudima.
Roditelji zato ne bi trebalo da brinu ako dete duže zadržava svoj predmet utehe. To je jasan pokazatelj da je emocionalno povezano i da kroz poznato gradi osećaj sigurnosti.
Igračka za utehu nije samo predmet. Ona je prvi prijatelj i emocionalni oslonac svakog deteta. Pomaže da se smiri, zaspi, prevaziđe strah i nauči da se izbori sa osećanjima.
Zato pustite dete da bira, grli i nosi svoju igračku svuda. U njoj se često krije više ljubavi i sigurnosti nego što deluje, a ujedno postaje pravi saveznik u razvijanju emocionalne zrelosti i samopouzdanja.
